Svakodnevni stres i možemo li ga izbjeći?
Općeprihvaćena činjenica je da je stres najčešće stanje današnjice, kako pojedinca tako i društva u cjelini. Mnogi ljudi prihvaćaju stres kao neizbježan sastojak života i navikavaju se živjeti i raditi pod konstantnim pritiskom tražeći olakšanje na razne načine. Troše se ogromni resursi i sredstva kako bi se ljudi oslobodili stresa i nastavili funkcionirati „normalno“ i učinkovito. Jedan je od vodećih uzročnika većine bolesti današnjice pa i poremećaja u društvu.
Ipak, stres nije naše prirodno stanje već način razmišljanja i reagiranja na nepoznate ili poznate ali neželjene situacije koje iskrsnu tijekom naše svakodnevice. Takve situacije se označavaju i doživljavaju kao problemi i već nas svojom formulacijom dovode u stanje uzbune, nervoze, straha i ljutnje. A kad smo u nemogućnosti na pravilan način osloboditi se takvih emocija, nastaje stres. Većina nas se pokušava osloboditi stresa tako što se jadaju i žale svojim najbližima ili viču na druge i grubi su ili su grubi i ljutiti na sebe same. Za kratko dođe olakšanje i nastavljaju dalje. Ipak, ubrzo se pojavljuje novi problem i ciklus se ponovo pokreće. Na taj način mnogi se iscrpljuju, razbolijevaju, postaju razočarani i ogorčeni na druge, na sebe, na život. To je logičan slijed. Ima još logičnih slijedova a meni najlogičniji je ovaj:
Od kad se rodimo pred nama se pojavljuju izazovi koje se učimo prevladati. Tako rastemo, zar ne? I u bilo kojoj dobi da jesmo izazovi se pojavljuju i mi se učimo prevazići ih. To je život! Shodno tome, kada iskrsne situacija koja nam predstavlja nepoznatu ili neželjenu stvarnost prirodno je osjećati zbunjenost, nervozu pa i strah. Takođe je logično razmotriti činjenice ( ne nagađanja i pretpostavke ), a pomaže i staviti ih na papir. Pronaći uzrok, razmotriti ga i zapitati se: kako da ovu situaciju riješim na najbolji mogući način? Za sve koji su uključeni. Možda odgovor neće doći odmah, ali će doći, to je sigurno. S punim povjerenjem se možemo opustiti i posvetiti nečem drugom što je za nas važno. Kad odgovor dođe, možda će biti neuobičajen i trebat će hrabrosti za sprovesti ga ali nas utješiti može spoznaja da smo iz pećine izašli i dovde stigli zahvaljujući hrabrosti i novim zamislima i idejama. A možda će rješenje biti savim jednostavno a nije nam odmah palo na pamet jer nam je um bio preopterećen brigom. Kad smo pod stresom nismo koncentrirani i ne možemo se fokusirati na rješenje. Vremenom će se situacija ionako razriješiti ali neće biti optimalna i najbolja za sve, a to zasigurno nije recept za uspjeh.
Želimo li biti oni koji uspješno razrješavaju svoje izazove ma kako veliki oni bili ne trebamo se prepuštati negativnim nagađanjima, pretpostavkama i osobito nikad ne bi trebali sebi postavljati ograničenja poput: Ne znam, ne mogu, neću uspjeti i nemoguće je. Naravno da ćemo biti u stresu s mislima sličnim ovima. I proizvodimo stres sami sebi.
Razlika između onih koji ostvaruju svoj puni potencijal i onih koji ga ne ostvaruju je u stavu koji zauzimamo prema sebi i prema izazovima koji nam se pojavljuju u životu. Mi ljudi imamo puno izazova ali također imamo i sve što je potrebno da ih uspješno prevaziđemo. Mi smo zaista veličanstvena bića, treba nam samo malo hrabrosti i vjere u sebe. Problemi ne postoje, postoje samo izazovi. I pobjede i porazi. Treba li nam stres? Treba li nam poraz?
Očito, stvar je u stavu koji imamo prema sebi, svojim mogućnostima, prema životu. Ako nam se život čini teškim, stresnim, možda je vrijeme da preispitamo svoje stavove i promjenimo perspektivu i ugao iz kojeg promatramo život. Što možemo izgubiti? Bolje pitanje je : Što možemo dobiti? Želite li saznati više o tome?